PUT - Psihosocijalna podrška u tugovanju
Tugovanje je vrlo osobno iskustvo koje uvelike ovisi o okolnostima gubitka, bliskosti s preminulom osobom, kao i o osobinama onoga tko je doživio smrt bliske osobe. Važno je razumjeti i prihvatiti da je za svaku osobu tugovanje posebno i jedinstveno iskustvo.
PUT pruža psihosocijalnu podršku kroz radionice, individualno i/ili grupno savjetovanje zavisno od vaših potreba i financiranja projekta udruge.
Kroz dosadašnje suradnje na različitim projektima razvili smo Program psihosocijalne grupne podrške za obitelji s gubitkom roditelja koji se sastoji od grupa podrške za djecu i grupa podrške za roditelje/ skrbnike.
Pročitajte više o dosadašnjim aktivnostima ZAVRŠENI PROJEKTI, a publikacije i korisne materijale preuzmite na stranici KORISNI MATERIJALI.
Provedbeni tim PUT-a
Mirjana Bijelić, mr. socijalnog rada, diplomirala je na Studiju socijalnog rada pri Pravnom Fakultetu Zagrebačkog Sveučilišta 1989.g. Nakon toga upisuje Magisterij socijalnog rada na Sveučilištu Minnesota, SAD-e te 1993. postaje magistra socijalnog rada s fokusom na obitelji i djecu. 2009. godine je licencirana za klinčki socijalni rad od strane države Kolorado, SAD. Posjeduje dugogodišnje iskustvo psihosocijalnog savjetovanja za djecu i obitelji u riziku. Vodila je psihosocijalne programe grupnog i individualnog savjetovanja u školama za djecu imigrante i njihove roditelje u Centru za žrtve mučenja, Minneapolis i Jewish Family Services of Colorado, Denver, SAD. Pripremala je i provodila brojne edukacije i konzultacija na teme gubitka, traume, tugovanja, prilagodbe i roditeljstva. Od 2012. godine živi i radi u Hrvatskoj te se zapošljava kao konzultant u programskom odjelu Ureda UNICEF-a za Hrvatsku. Osobno iskustvo gubitka, iznenadna bolest i smrt muža te brojne promjene koje su uslijedile navele su je da započne projekt PUT. Zajedno s timom pripremila je plan grupa za roditelje i djecu te napisala „Preporuke školama kada se dogodi smrt u obitelji“. Provodi radionice, individualno i grupno savjetovanje vezano za tugovanje i roditeljstvo.
Ivana Ćosić Pregrad, klinička psihologinja, diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2002.g., a 2013. godine stekla je status kliničkog psihologa. Od početka svog profesionalnog puta usmjerena je na tretmanski rad s djecom, adolescentima i njihovim obiteljima kroz rad u nevladinim udrugama i zdravstveni sustav. Trenutno je zaposlena u privatnoj praksi gdje i dalje radi s djecom i njihovim roditeljima. Područje njezinog profesionalnog interesa od samih početaka usmjereno je na dječju traumu i oporavak djece i njihovih obitelji nakon teških događaja i iskustava, podršku obitelji u kriznim (obiteljskim) situacijama i tugovanju te osnaživanje roditeljskih kompetencija i obiteljskih odnosa. Sudjelovala je i provodila velik broj edukacija stručnjaka različitih profila na teme vezane uz pristup i podršku zlostavljanoj i traumatiziranoj djeci, teme vezane uz roditeljstvo i tretmanski rad s djecom i adolescentima. Sudjelovala je u izradi Unicefovog školskog preventivnog programa „Prekini lanac“ te je od samih početaka bila uključena u osmišljavanje i provedbu aktivnosti programa PUT – psihosocijalne podrške tugujućima. Završetkom specijalističkog studija Supervizije u psihosocijalnom radu postala je i supervizorica s posebnim interesom za superviziju u području traume.
Dragana Miletić, dipl. socijalna radnica, diplomirala je na Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu 1996. godine. Od 2017.godine je i Gestalt psihoterapeutkinja. Član je EAGT-a. Od početka svog profesionalnog puta pokazivala je poseban interes za rad s djecom koja odrastaju u teškim uvjetima te njihovim obiteljima i to kroz volontiranje u nevladinim organizacijama, a zatim i kroz rad u sustavu socijalne skrbi. Dugi niz godina zaposlena je u Centru za djecu Zagreb gdje radi s djecom, trudnicama i majkama koje nemaju podršku vlastite obitelji te biološkim, udomiteljskim i posvojiteljskim obiteljima djece. Sudjelovala je u osmišljavanju i provođenju radionica za roditelje koji odgajaju svoju djecu u otežanim uvjetima kao i za djecu i posvojitelje. Sa maloljetnim trudnicama i majkama te njihovom djecom provodi radionice u cilju poticanja intuitivnog roditeljstva. Od samih početaka bila je uključena u provedbu aktivnosti programa PUT – psihosocijalne podrške tugujućima. Poseban interes pokazuje za rad s roditeljima ili drugim odraslima u procesu tugovanja.
Neda Vac Burić, diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1999.g. i od tada radi kao psihologinja u dječjem vrtiću. Velik utjecaj na njen profesionalni i osobni život imala je odslušana četverogodišnja edukacija gestalt psihoterapijskog pristupa. Oduvijek je imala poseban interes za rad s roditeljima, sa ciljem povećanja roditeljskih kompetencija. Tako od 2008.g provodi seminare za roditelje za Familylab Hrvatska koji je osnovao Jesper Juul, a od 2014.g. provodi program podrške za roditelje Rastimo zajedno te je bila članica tima za izradu Rastimo zajedno mini – interaktivnih web predavanja za roditelje. Interes za obitelji u tugovanju je krenuo kada se kao mlada psihologinja susrela s gubitkom roditelja jednog djeteta iz vrtića i od tada je kroz različite segmente rada predškolskog psihologa radila na promicanju važnosti ove teme. Posvećenost ovom području rada dovela je do priključivanja u provedbu aktivnosti programa PUT – psihosocijalne podrške tugujućima od samog početka programa. Niz godina je suradnica Psihološkog centra TESA i udruge CeliVita – život s celijakijom. 2020.g dobila je Društveno priznanje Hrvatskog psihološkog društva, “Marulić:Fiat psychologia” za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije.